Dinko Rujer je veliki ljubitelj prirode i biljaka, zaposlen u Gradskoj upravi grada Virovitice, diplomirani inženjer hortikulture, a slobodno vrijeme provodi na svome imanju uzgajajući ukrasno bilje i vrt, na koje je jako ponosan i to s pravom. Ljubitelj je i životinja. Jedan je od naprednijih članova aerokluba. Zrakoplovstvom, odnosno paraglidingom se počeo baviti aktivno u jesen 2004. godine. Sasvim slučajno kako kaže, prije aeromitinga, bio je u kontaktu sa Ivekom (Ivanom Stanešićem - Teslom), prilikom uređenja aerodroma i razgovorom sa članovima aerokluba, zanimao se za paragliding i nakon toga iskušao je teoriju u praksi, isprobavši rad sa krilom, u dva - tri mjeseca savladao je osnove paraglidinga. Prije toga nije imao nikakvog letačkog iskustva u bilo čemu što se zrakoplovstva tiče. Kako sam kaže, nije imao ništa osim velike želje za letenjem i velikog straha od letenja. Ta "zaraza" ga je držala i uspio ju je provesti u djelo. Ranije se bavio golubarstvom i uvijek je volio promatrati golubove kako lete i od tuda taj njegov san da i sam poleti. Jedino ga je plašio zvuk motora letjelica jer mu se stalno činilo da bi tu nešto moglo poći po krivu pa je u paraglidingu našao idealno rješenje kako uskladiti strah od letenja i istovremeno želju prema letenju. lako još nije savladao neke veće majstorije iz letenja niti je bio na nekim većim visinama, malo po malo, oslobodio se početne nesigurnosti i zaplovio zrakom. Naravno, nakon toga je nabavio i opremu za paragliding, odnosno krilo, pa je tako postao neovisan o opremi aerokluba. Oprema je polovna koju je kupio od kolege letača, a riječ je o krilu proizvedenom 1990. godine, sjedalici i pričuvnom padobranu. Sva je oprema pomno održavana, isprobana i pregledana tako da u dogledno vrijeme može ispuniti sve zahtjeve pred koje ju namjerava staviti pa bez brige može uživati u slobodnom letenju. Do sada je letio jedino u avionu kao turist i nije mu se svidjelo, jednostavno se nije ugodno osjećao. Što se tiče budućnosti letenja u Virovitici i radu aerokluba, smatra da bi se trebalo malo više poraditi na popularizaciji tog prekrasnog vida aktivnosti građana, odnosno da bi trebalo ljude više upoznati sa radom i mogućnostima aerokluba Virovitica, jer ima dosta ljudi koji ni ne znaju da u Virovitici uopće postoji aeroklub.

Osim toga, kroz sekcije i radne grupe u sklopu kluba kao što su na primjer aviomodelari, trebalo bi približiti mladima taj vid aktivnosti jer bi im to bilo vrlo zanimljivo, a kroz takav rad bi se povećalo i članstvo u klubu te povećao broj budućih letača, kao i kroz aktivno letenje zmajevima, avionima i paragliderima. Stoga poručuje svim ljudima koje imalo zanima zrakoplovstvo - ne bojte se i isprobajte ga. Strah je normalan i to ne bi trebao biti razlog da se ne pokušate time baviti. No na kraju krajeva, ne moraju svi letjeti, postoje mnoge aktivnosti u klubu kojima se mogu baviti bez letenja, kao što je već spomenuto aviomodelarstvo ali i radi samog druženja. Dobrodošli su svi koji imaju dobre namjere i vole dobro društvo, te ih poziva da se uključe u rad aerokluba i pruže svoj skroman doprinos razvoju tog zanimljivog sporta u Virovitici. Dosadno im neće biti, a ni zabave neće nedostajati.