Ivan Stanešić - Tesla, jedan je od pionira slobodnog letenja u Virovitici. U stvari, jedini je licencirani letač na paraglideru. Vrlo simpatičan i razgovorljiv sugovornik, širokog spektra znanja o letenju i letjelicama, samograditelj svega, od zmajeva do radio uređaja jer mu ne manjka znanja o elektronici, aerodinamici, meteorologiji, zavarivanju i još puno toga. Po struci je cjevar ali i elektroničar, vojnik. i mada je u mirovini, on nikada ne miruje. I kako kaže, letenjem se bavi aktivno od 1988. godine kada je završio tečaj letenja motornim zmajem, a 1990. godine je kupio svoj prvi motorni zmaj. No, nije ni tada mirovao pa je vrlo često sam izrađivao dijelove za takve vrste letjelica. Kaže da su to bila luda vremena. Nije tada bilo puno dokumentacije i uputa kako samograditelji mogu nešto sami napraviti. Sve se svodilo na metode pokušaja i pogrešaka. Nije imao nikakve gotove nacrte, mjere, specifikacije i slično. Većinu se stvari radilo od oka i onako kako se mislilo da bi to trebalo izgledati. Nije se moglo ni s čime usporediti. I kada bi nešto napravio morao je to sam i isprobati. Nije bilo pokusnih pilota. Nije ni rijetkost da je morao prisilno sletjeti u kukuruze, vinograde, ili papriku kako on to zna reći. Stoga i u tim aktivnostima ima veliko iskustvo iza sebe. Netko uči na tuđim greškama, a Ivan je morao učiti na svojim. Za vrijeme Domovinskog rata, desilo se da su na letače znali koji puta i zapucati. Svatko je imao pušku pa nikada nije bio siguran što se može dogoditi. Zbog toga je 1994. godine odlučio prodati svoj zmaj. Kaže da se malo i uplašio, a vremena su bila nesigurna te je odlučio prodati svoju letjelicu. U ratu je zadobio ozlijede leđa i to mu je predstavljalo preveliki napor za upravljati motornim zmajem. To najbolje znaju svi koji su imali prilike upravljati takvom letjelicom. No, kako je on jedan od ljudi koji ne odustaju samo tako, 1996. godine je završio i drugi tečaj letenja, ovaj puta za paraglider. Kaže da je to ispalo sasvim slučajno. Jedan njegov prijatelj je gledao na TV-u emisiju u kojoj je u studiju gostovao gospodinJurica Žitko, a koji je instruktor letenja. Zapisao je broj njegova telefona i dao Ivanu koji ga je nazvao i dogovor je pao. Ivan je u Kupljenovu kod Zaprešića završio tečaj slobodnog letenja paragliderom. Laici bi rekli, padobranom za letenje, a Ivan ih svaki puta ispravlja i govori da to nije padobran već krilo za letenje. Od tada se ne razdvaja od svoga krila. Osim toga, kaže da je to najsigurniji način letenja za svakog letača koji se misli aktivno baviti letenjem. Ujedno je i najjeftinija letjelica koju si čovjek može priuštiti. Mnogima može činiti da je 2-3 tisuće eura previše novca za jedno prosječno krilo i još 3-5 tisuća eura za motor, no to je još uvijek jeftinije od kupovine motornog zmaja ili kakvog ultralakog aviona. Ali, da stvari nisu tako crne govori i tržište polovnih letjelica i dijelova na kojemu se može pronaći za svačiji džep po nešto. I tako, aeroklub Virovitica ima jednog vrsnog letača za sportsko letenje od kojega članovi mogu jako puno naučiti. I u vrijeme dok smo radili ovaj intervju, Ivan je držao satove upoznavanja paraglidera članovima aerokluba, ali i ne samo njima. Trčalo se danima po pisti aerodroma u Koriji, borilo se sa špagicama, kopčama, vjetrom, učilo se balansirati krilo i hvatati pravac prema vjetru, bilo je i puno šaljivih zgoda, a sve to možete vidjeti u našoj foto galeriji. O pravom letenju, naravno nema ni govora. Još je daleki put do toga. Ako bude zainteresiranih, održat će se i teoretski tečaj za one koji budu najuporniji u nakani da postanu letači paragliderom. No, za sada su se svi složili, bole nas noge od silnog letenja. Drugim riječima, da biste krilo održali iznad glave, morate puno trčati po livadi, a nekima od nas to baš nije jača strana, baš kao niti dobra kondicija. Zahvaljujući Ivanu, svi smo stekli osim žuljeva na nogama, bolje opće tjelesno zdravlje, puno novih prijatelja i naravno, dosta zabave i znanja prikupljenog na terenu. Kroz zabavu se bolje uči, a Ivan je tu nenadmašan. Zna vrlo slikovito opisati pojedine situacije, potkrijepivši ih konkretnim primjerima iz svog ne takomalog iskustva, a ponekad nam već ide lagano na živce ponavljajući jedna te ista pravila koja ne smijemo zaboraviti. Ponavljanje je majka znanja, kaže jedna narodna poslovica koje se Ivan neizostavno drži. Sigurnost prije svega, njegovo je pravilo.

Stoga je sve svoje učenike naučio kako prepoznati opasne situacije, a o oblacima i tome kako oni nastaju i kako se razvijaju, svi su imali prilike vidjeti u stvarnosti. Cirusi, kumulusi, strato. i sve te čudne nazive, potanko je opisao u svojem Udžbeniku za pilote početnike, kao i sve drugo što je potrebno jednom sportskom letaču paragliderom. Da, da, dobro ste pročitali, Ivan je napisao i Udžbenik za pilote početnike - Paragliding, mada on to više voli zvati - skripta. U njemu je opisao sve što je potrebno od teoretskog znanja jednom početniku koji želi postati pilot paraglidera. Sve je jednostavno i razumljivo opisao, uz mnoštvo slika i crteža. I kada spojite teorijski i praktični dio, uspjeh je zagarantiran. Ivan ima i nadimak - Tesla. Na pitanje otkuda mu taj nadimak, rekao je da je to jedan od njegovih pozivnih znakova još iz doba kada se bavio radio amaterizmom, odnosno CB-om. Mada radio amateri CB ne smatraju nekom ozbiljnom klasom, prednost mu je da ga svatko može imati bez polaganja stručnog ispita, a sedamdesetih godina 20. stoljeća je bio jako popularan način komuniciranja među ljudima. Tada nije bilo mobitela, a CB radio je bio jeftiniji od uređaja radio amaterskog opsega pa su ga mnogi koristili. Tako je bilo i sa Teslom. I potpisnik ovih redaka (Danijel Reponj) se upoznao s Ivanom putem CB-a. Jednom je pozivni znak bio Apollo, a drugome Tesla, i kada su se puno puta čuli, odlučili su se osobno upoznati. To poznanstvo je dovelo do toga da se nakon dosta vremena ponovo udruže, ovog puta u aeroklubu Virovitica. Opet isti interesi. I opet jedan uči od drugoga. I zato je ovaj naš razgovor protekao u ugodnom druženju i razgovoru. Kaže Ivek, kako ga od milja zovemo, da budućnost zrakoplovstva, odnosno aerokluba u Virovitici ima dobru budućnost. Proteklih godina se puno toga napravilo, privuklo se nove ljude i to mlade, što ga posebno veseli. Organiziralo se nekoliko manifestacija poput aeromitinga i aerorelija za vrijeme kojih su svi zainteresirani mogli poletjeti raznim letjelicama iznad svojeg grada, vidjeti kako Virovitica i okolica izgledaju iz zraka, a posebno je bilo lijepo vidjeti da su i bakice s maramom na glavi, strpljivo čekale u redu da na njih dođe red kako bi poletjele avionom i prvi puta u životu vidjele, bez straha, kako je lijepo biti u zraku i gledati dolje svoje kuće. Što bi se reklo, svi od 7 do 77 su letjeli. No, da ne moraju svi članovi aerokluba biti i piloti, kaže Ivan, postoji niz drugih aktivnosti kojima se mogu baviti. Neke možda više privlači zrakoplovno modelarstvo, neke puštanje zmajeva, a neki radovi u i oko kluba, informatika i slično. Za sve njih ima mjesta u klubu. A, želi li tko poletjeti, ne mora biti pilot. Uvijek se može dogovoriti let s nekime tko zna letjeti i uz popust za članove aerokluba, to se bez problema realizira. Ivan je bio dosta aktivan i na sređivanju dokumentacije oko preustroja aerokluba pa je tako uz pomoć ostalih članova, klub dobio novo znakovlje, logotip koji možete vidjeti na vrhu u zaglavlju ovih web stranica, novi pečat, zastavu, kape i majice koje su vrlo atraktivne. Kaže da će se ove godine (2005.) napraviti i trasa novog aerodroma koji će udovoljavati svim standardima pa tako i potrebama turizma u ovom dijelu Lijepe Naše, koju do sada nismo mogli koristiti u te svrhe. Sklopio je poznanstva sa našim ljudima izvan Hrvatske, a jedan od njih je i čovjek koji je cijeli život proveo u Francuskoj i koji ima svoju turističku agenciju preko koje dovodi strane goste u ovaj dio zemlje. Do sada je problem bio dovesti ljude iz razloga da su iz Francuske do Hrvatske morali putovati automobilima po 18 i više sati, bilo da su poslovni ljudi, bilo lovci ili turisti. Svi oni žele imati pristup privatnim avionima jer im se putovanje smanji na nekoliko sati, a od čega bi korist imala i županija kao i grad Virovitica.

Uspijemo li u tome, kaže Ivan, svi će imati koristi odtoga. Veliki problem su nedorečeni zakoni ove zemlje koji se rade stihijski i bez konzultacija s pilotima. Isto tako, u Hrvatskoj ne postoje tvornice, specijalizirani servisi ili trgovine sa opremom koja je potrebna za održavanje i obnavljanje letačke opreme i samih letjelica. Stoga svoj paraglider mora slati izravno u Francusku, u tvornicu gdje je napravljen, na svaki servis ili popravak koji je potreban. Improvizaciji tu nema mjesta. I to je veliki problem, ne samo njemu već svima koji posjeduju letjelice, bilo koje kategorije i namjene. Nada se da će se to promijeniti u našu korist. I za kraj, njegova je poruka svima koji se žele baviti zrakoplovstvom, dođite i učlanite se u aeroklub, što nas je više, bit će zanimljivije. U klubu ćete moći ostvariti svoje potrebe, od letenja do druženja s ljudima istih želja. Moći ćete puno naučiti, vidjeti i saznati odgovore na vaša pitanja, pomoći drugim ljudima i ugodno se zabaviti. Neki će možda postati piloti, neki vrsni modelari, neki dobri fotografi jer fotografiranje letjelica, letača i aktivnosti u klubu, mogu biti jako zanimljivi. To je hvatanje djelića povijesti koji će vas uvijek podsjećati na prijatelje i koje možete Internetom poslati nekome za uspomenu ili ih staviti u našu foto galeriju. Dođite i uključite se u rad aerokluba Virovitica.