OSNIVANJE AEROKLUBA VIROVITICA

Predgovor

U prosincu 1954. godine u Virovitici je osnovan Aeroklub u čijem je sastavu djelovala modelarska, jedriličarska i padobranska sekcija. Skupštini je prisustvovao i Vampovac Slavko prvak države u padobranstvu. Tijekom zimskih mjeseci održanje početnički tečaj za modelare. Za padobrance je održana teoretska nastava, kako bi se na proljeće mogao organizirati tečaj s praktičnom nastavom na terenu. Na osnivačkoj skupštini izabrani su članovi Upravnog odbora: Nikola Bačić predsjednik, Josip Treber dopredsjednik, Borjanović Milan tajnik, Paulin Dubravko blagajnik, Tesia Savo, Radlović Stevo, ing. Heinel Julije, Horvat Oskar, Ištvanović Ferdo i Vampovac Josip. Za počasnog predsjednika izabran je Zvonko Lokmer. Aeroklub koji danas djeluje ponovo je osnovan 1988. godine, članovi i ljubitelji visina mogli su letjeti motornim zmajem.

Dubravka Sabolić, Gradski muzej Virovitica


TEČAJ ZA PADOBRANCE

Virovitički list, broj 41, od 07.08.1954. godine

Zrakoplovni savez Hrvatske uputio je u Viroviticu nastavnika padobranstva Vladu Keniga radi organiziranja i održavanja padobranskog tečaja, koji će trajati 15 dana. Po završenom tečaju, tečajci koji završe tečaj s uspjehom, izvodit će skokove sa padobranom iz aviona. To bi ujedno bio osnutak i početak rada aerokluba. Takovi klubovi postoje u sličnim mjestima, pa je Savez mišljenja da i kod nas postoje uvjeti za rad aerokluba. U tečaj se primaju omladinci i omladinke stariji od 16 godina, kao i ostali koji su potpuno zdravi, što će se ustanoviti na liječničkom pregledu.

Tečaj je počeo 1. VIII. ove godine. Upis u tečaj vrši Josip Vampovac u Savjetu za prosvjetu i kulturu Narodnog odbora gradske općine Virovitica.

Preslika tiska
...


PADOBRANSKI TEČAJ ZAVRŠAVA RAD


Virovitički list, broj 43, od 20.08.1954. godine

Ovih je dana u našem gradu završio radom prvi padobranski tečaj. Tečaj je pohađalo oko 40 omladinaca i omladinki, koji su sa uspjehom završili teoretski dio ispita i u nedjelju očekujemo, da naši mladi padobranci pokažu što su naučili u toku petnaestodnevnog tečaja. U nedjelju, 15. kolovoza, će nam stići avioni, iz kojih će naši padobranci izvršiti skokove i time zaslužiti značke, legitimacije i diplome o završenom padobranskom tečaju.

Ima li koga, da se još nije divio smjelosti padobranaca, koji su se sa bijelim ili raznobojnim pečurkastim oblicima iznad sebe spuštali u jatima ili pojedinačno na zemlju. Gledali smo padobrance na slikama, filmovima, ali je malo onih, koji su takovu smjelost gledali iz bliza. Ovih dana imademo mogućnost da u našemu gradu budemo svjedoci smjelosti naših mlađih padobranaca iz našega grada.

Naši omladinci i omladinke pokazali su veliko zanimanje za taj lijepi sport. Oko 40 njih dolazi svako veče i pažljivo sluša svaku riječ nastavnika, koji im teoretski objašnjava sve što je potrebno učiniti pri izvršenju skoka. Nažalost, između njih 40 imademo samo dvije omladinke: Ljerku Lokmer i Mariju Kadić. "Moramo .priznati - kaže nam rukovodioc tečaja i nastavnik, drug Vlado Kenig, - da smo tečaj organizirali u nezgodno vrijeme, u vrijeme praznika, kada je većina omladinaca i omladinki napustila mjesto i otišla na ferije". No, i oni će imati prilike da polaze tečaj, jer će ovdje, u našem gradu biti formiran Aeroklub, tj. vazduhoplovna škola, koja će imati u svom sastavu ne samo padobranstvo, nego i modelarstvo, jedriličarstvo i motornu pilotažu, gdje će se moći obučavati omladina za naše ratno zrakoplovstvo. Pri osnivanju ovog Aerokluba, potrebna je pomoć Narodnog odbora gradske općine i kotara, društvenih organizacija i JNA.

Posjetili smo tečaj, ikoji se održava u gimnastičkoj sali naše Gimnazije i upoznali se ukratko sa radom. Nastavnik Kenig obrađivao je tehniku izvršenja skoka sa padobranom. Između ostalog govorio je o uslovima koje treba da kandidati ispunjavaju. Kao prvo, da su tjelesno l duševno zdravi, da nisu mladi od 16 godina, da su članovi aerokluba, da su dobrih moralno-političkih kvaliteta, i da su završili osnovnu obuku padobranstva. Nadalje je obrađivao sam skok s padobranom. Kandidat za izvršenje skoka sa padobranom, dužan je prije svega uvjeriti se u ispravnost padobrana, pravilno ga složiti i podesiti prema svome tijelu. Kod toga treba paziti, da sistemi veze budu pravilno podešeni uz tijelo padobranca, tj. da svo remenje bude pravilno zategnuto. Na taj način se smanjuje opterećenje na padobranca u momentu iskakanja iz otvaranja padobrana. To opterećenje padobranac osjeća kao neki trzaj, a mi ga nazivamo dinamički udar. Pri skoku iz aviona sa brzinom većom od 120 km na sat, potrebno je snažnije odvajanje od aviona, jer se padobranac u momentu iskakanja iz aviona kreće brzinom, koja je ravna brzini aviona. Prema tome, postoji mogućnost da padobran zapne o dijelove aviona ili da se iskida kupola. Kod skokova iz aviona sa manjom brzinom od 120 km na sat nije potrebno snažno odbaci van je.

Način skakanja zavisi od tipa aviona. Ako se skače iz transportnog aviona sa 800 m, nastavnik, koji se nalazi u avionu, daje znak "pripremi se!" Padobranci na taj znak ustaju iz sjedećeg položaja i polaze k vratima. U međuvremenu, lijevom rukom se hvataju za rezervni padobran, a desnom, za ručku za otvaranje padobrana, kako bi ga odmah poslije iskakanja mogli otvoriti. Na znak "polazi" iz sagnutog položaja, koji su ranije zauzeli, iskaču iz aviona u vodoravnom pravcu, glavom u naprijed. Takove skokove nazivamo grupnim skokovima.

Skokovi iz jednomotornih školskih aviona vrše se pojedinačno. Takvi avioni imaju dva sjedišta i padobranac sjedi u prvom sjedištu, a pilot u drugoj kabini. Na visini od 800 m pilot oduzima gas, smanjuje brzinu aviona do minimuma i daje znak padobrancu da se pripremi. Padobranac izlazi na krilo aviona i na znak "polazi" odvaja se od aviona blagim naklonom napred i iskorakom desne noge.
Nakon otvaranja padobrana, uzbuđenje i strah, kojega je imao padobranac, zamjenjuje radost i veselje. U tim momentima padobranac je, lebdeći u zraku zauzet posmatranjem prirode. Pada brzinom 4 metra u sekundi. Često zaboravlja pogledati padobran da li je ispravan, nije li kupola padobrana pokidana itd. Odmah poslije iskakanja, poslije dinamičnog udarca, padobranac mora pogledati padobran da li je ispravan, kako bi u slučaju neispravnosti glavnog otvorio rezervni padobran. Padobran se tada treba postaviti na sisteme veze, podvući remenje ispod koljena, da bi što udobnije sjedio i time izbjegao zamaranje tijela u visećem položaju.
U slučaju da se padobranac spušta na neku prepreku, prepreka se može izbjeći klizanjem, tj. povlačenjem nekoliko konopaca. Na taj način smanjuje se kupola, dobiva se veća brzina i manje zanošenje. Š tim manevrom izbjeći će se prepreka. Otvaranjem rezervnog padobrana smanjuje se brzina spuštanja i povećava se zanošenje, pa će se spuštanje izvršiti iza prepreke.

Posljednji elemenat skoka je prizemljenje, pristajanje na zemlju. Ovo je složena, a ujedno i najvažnija radnja i na nju treba obratiti naročitu pažnju. Još na visini 150 metara treba se okrenuti po vjetru, da vjetar duva u leđa. Noge se sastave tako, da koljena obrazuju tupi ugao, a stopala su paralelno sa zemljom. Udarac, kojega primi padobranac pri prizemljenju, rezultat je trenutnog gubitka brzine spuštanja. Dodir sa zemljom treba dočekati sa sastavljenim stopalima, da bi obadvije noge primile jednako opterećenje. Udarac je od prilike toliki, kao da se sa 2 metra visine skoči u pijesak. Naši padobranci obično ublaže (amortiziraju) taj udarac napravivši duboki čučanj u trenutku kad dodirnu zemlju, te polegnu u stranu i povlače kupolu padobrana na lijevi ili desno bok. Vjetar može nakon pada povlačiti padobranca po zemlji, a da se to izbjegne, padobranac treba ustati, zaobići kupolu padobrana za 180 stepeni ili povući daljnje konopce, te na taj način smanjiti površinu kupole, koja je izložena vjetru.
Time se završava skok, a padobran se na mjestu terenski savije i odnosi u prostoriju za slaganje, gdje se ponovno presloži za ponovni skok.
Tečajci su bilježili predavanja svoga nastavnika i sa neobičnim zanimanjem uz savršenu disciplinu, pratili izvođenje pojedinih radnji, da bi se osposobili u ovoj disciplini.
I ovim tečajem stvorit će se uvjeti za rad aerokluba u Virovitici, koji treba kao i druge grane zrakoplovstva da osposobe naše omladince i stvore izvor novih kadrova zrakoplovstva, te da budu dostojni nasljednici naših čuvenih padobranaca Lutovca, Banjca, Vampovca i drugih, koji su dali i svjetske prvake u jedriličarstvu: Tomca i druge.
Želimo mnogo uspjeha tečajcima u praktičnom dijelu njihovog tečaja - u skokovima sa padobranom.

Preslika tiska...


RAZGOVOR S POZNATIM PADOBRANCEM VIROVITIČANOM SLAVKOM VAMPOVCEM, INSTRUKTOROM PADOBRANSTVA
36o-i skok s padobranom

Virovitički list, broj 46, od 11.09.1954. godine

Bio je lijepi sunčani dan. Nedaleko Virovitice, između brežuljaka, pružio se provizorni aerodrom načičkan gledaocima, kojih se skupilo oko 2.500. Nije ni čudo! Prvi put se u Virovitici priređuju skokovi padobranaca - omladinaca iz našega grada. Među njima su i dvije omladinke. Nakon 15-dnevnog teoretskog tečaja održava se praktični dio ispita.

Na zelenoj ledini, uz blagi jugoistočni vjetar, avion PO-2 spreman je za uzletanje. Motor radi, dovikujemo, jer od nastale buke slabo se čujemo. Pilot pokreće avion i on se "odlepljuje", noseći jednog po jednog padobranca na visinu 600 do 700 metara, da bi se on nakon komande "Pripremi se!" i "Polazi" spuštao lagano prema zemlji.

Nakon desetak skokova, u avion ulazi poručnik JRV, instruktor padobranstva Slavko Vampovac, koji se ovih dana upravo nalazio na dopustu kod svojih roditelja u Virovitici. Nakon što se avion "odlijepio" od zemlje i dostigao visinu 600 do 700 metara, oduzeo se gas. Očekivali smo tijelo čovjeka, i zatim kupolu padobrana, gdje se nad njim otvara. Međutim odjednom poleti kroz zrak tijelo u obliku "laste" bez padobrana.

- Ovaj će se ubiti! - čuli smo između gledalaca. To su bili oni, koji nisu vidjeli "skok sa zadrškom" niti čuli za njega.

Nakon nekoliko sekundi otvara se glavni padobran. Lijepa bijela svilena kupola, zaustavila je brzi pad tijela. Slavko se zibao, da nakon par časaka pomoću konopca smanji površinu kupole i opet poveća, brzinu. Zatim otvara, pomoćni padobran, oslobađa i glavni i vrlo lijepo, u sjedećem položaju prilazi k zemlji. Opet nekoliko sekundi i Slavko je izvršio prizemljenje u stojećem stavu.

Dok se on oslobađao padobrana, prišli smo do njega, jer nas je zanimalo kako je svladao tehniku skakanja prvi padobranac Iz našega grada.

- Druže Vampovac, koji vam je ovo skok s padobranom?
- 360-ti - odgovori smiješeći se.
- Kad ste se počeli baviti padobranstvom?
- Godine 1945. nalazio sam se u 40-toj diviziji VI. Slavonskog korpusa i nakon oslobođenja Beograda zatraženi su dobrovoljci za zrakoplovstvo. Javio sam se. No, na moju žalost, obzirom da sam bio mlad, odredili su me za avio-mehaničara. Radio sam dvije godine kao avio-mehaničar . Gledajući često pilote i padobrance kako lebde u zraku, poželio sam i sam da pođem u avion i da letim. Pružila mi se prilika i ja se javim u padobranstvo. Tamo sam završio školu i od tada kao instruktor padobranstva Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva radim u Novom Sadu i Mostaru, gdje se i sada nalazim.
- Gdje ste do sada učestvovali na takmičenjima?
- Sudjelovao sam na svim takmičenjima u zemlji, te na Internacionalnom takmičenju u Bolonji - Italija.
- Kakve ste uspjehe do sada postigli?
- Na I. svjetskom padobranskom prvenstvu na Bledu, osvojio sam 6. mjesto. Na Internacionalnom takmičenju u Italiji postigao sam 3. mjesto, iza našega Gorjupa i Rinaldia, a prošle godine na Državnom prvenstvu ostao sam iza Lutovca za manje od jednog boda (0,65).
- Kako to da ste na ovogodišnjem prvenstvu, kad se od vas očekivalo prvo mjesto, zauzeli tek 12-sto?
- Uglavnom su na Ohridu učestvovali mladi, takmičari, a ja sam došao bez ijednog dana treninga i kako znate, mlađi napreduju i to mi se osvetilo.
- Možete li nam nešto reći o našim padobrancima?
- Izvrstan materijal. Pogledajte samo njihove skokove! Dobri mladići, od kojih može biti i vrhunskih padobranaca. Ni jedan se ne plaši. U mojem radu imao sam slučajeva da smo neke vozili i ponovo na zemlju jer nisu htjeli izvršiti skok, ali vidite - dodao je smiješeći se, - kod virovitičkih padobranaca nema straha.
- Da li ste imali kada kakovih nezgoda?
- Da, bilo je i toga! U Zagrebu, na aeromitingu skakao sam sa zadrškom kao i upravo sada u Virovitici. Padao sam divno. Kad sam povukao ručicu sa aktiviranje padobrana i očekivao dinamičan udarac, osjećao sam da još uvijek padam. Pogledam u kupolu, a ona se zaplela i leprša kao zastava. Bilo je još nekih 300 do 400 metara od zemlje. Povučem pomoćni padobran i odbacim ga od .sebe. No, na nesreću omotao se oko glavnog i oba se zamrsiše. To je bio najstrašniji momenat mog života. Oblio me hladan znoj. Osjetio sam strašan udarac, koji me prodrman od pete do glave. Nisam vjerovao gdje sam i jesam li ostao živ. Pokušao sam se dići, ali nisam mogao. Osjećao sam bolove u čitavom tijelu. Godilo mi da ležim. Promatrači su jurnuli prema meni, vjerojatno misleći, da sam mrtav. Skupivši ostatke snage, ustanem, a ljudi su. stali kao ukopani, ne vjerujući da sam ostao živ. Kola su me odvezla. Nakon nekoliko dana nastupao sam u Sarajevu, no glava, noge i ruke bile su mi ovijene zavojima.
- Molim vas, recite nam, imaju li naši padobranci uslova za. razvitak?
- Oni samt imaju uslova za razvitak, što se vidjelo po dosadašnjim skokovima, no potrebno je organizirati aeroklub, koji bi se brinuo za dalji razvoj ovih i omogućavanje razvoja drugih padobranaca. Osim toga, u Virovitici ima uslova za razvitak jedriličarstva, modelarstva i motorne pilotaže.
- Znate, prekinuo sam ga...
- Znam, znam, želite reći materijalna sredstva. To ne smije biti problem. Tu mora Narodni odbor gradske općine i kotara, kao i Zrakoplovni savez Hrvatske pomoći, jer to nije samo sportska grana, već ujedno vanarmijski odgoj omladinaca za buduće branioce naše domovine, kao u zraku, tako i na kopnu.
- Molim vas, još jedno pitanje: Kada ste rođeni i kako dugo se još mislite baviti sportskim padobranstvom?
- Rođen sam 1929. godine u Virovitici, gdje mi žive roditelji i braća. Sportsko padobranstvo namjeravam napustiti ove jeseni. Poći ću u pilotsku školu, u koliko prođem kroz liječnički pregled.

Promatrao sam ga začuđeno: "tako mlad, pa napušta sportsko padobranstvo!" a on dodaje:
- Pa, eto, vidite, iz Virovitice, a tako i iz drugih mjesta regrutiraju se mladi padobranci. Sutra će skakati moja dva brata, pa eto obitelj Lokmer također daje tri padobranca. Sada ih imate oko 30. a na drugom tečaju bit će ih 60-70! Virovitica će dati dobrih padobranaca! Vidjet ćete za koju godinu! Napišite da me veoma obradovao ovakav interes građanstva za padobranstvo, jer to je garancija za uspjeh ubuduće.
- Izvinite, žurim, jer noćas putujem u jedinicu, znate, dopust je pri kraju.

Otišao je veseo, vedar, dobro raspoložen i uvijek spreman za razgovor i šalu, prvi padobranac našega grada.

Preslika tiska...


Tragična smrt omladinke Ljerke Lokmer

Virovitički list, broj 47, od 18.09.1954. godine

Poslije 15-dnevnog teoretskog tečaja padobranstva, omladinci i omladinke Virovitice započeli su praktičnim vježbama i skokovima padobranom iz aviona. Četvrtog dana praktičnog vježbanja, 3. rujna ove godine, prilikom iskakanja iz aviona poginula je nesretnim slučajem omladinka Ljerka Lokmer, učenica VIII. razreda gimnazije.

Povodom njene smrti povedena je istraga od strane Komisije vazduhoplovnog saveza Jugoslavije i organa suda, pa je tom prilikom ustanovljeno, da je do ove nesreće došlo uslijed toga, što se odvažna omladinka nije u cijelosti držala uputa, te je pri skoku sa padobranom sa prinudnim dejstvom (koji se automatski otvara kod iskakanja) pokušala izvesti tzv. "lastu", tj. skakanje sa zadržavanjem otvaranja padobrana do određene visine, pa je pri tom raširila ruke i noge i zapela za konopce glavnog .padobrana, te onemogućila njegovo raširivanje. Bila je prisebna, pa je aktivirala pomoćni padobran na prsima, isti sa otvorio, ali kako je naglo padala, taj padobran se izdigao i zapeo za dva konopca glavnog padobrana, tako da niti on nije mogao razviti kupolu. To je dovelo do brzog pada u grmlje sa padobranima razvučenim u obliku svijeće i do smrti pokojnice. Ovom smrti omladina Virovitice gubi jednog od najboljih i najneustrašivijih svojih članova, omladinku, koja se isticala kako u školi, tako i u svim vrstama sportova, u drugarstvu i svojem vlastitom osposobljavanju, koja je bila primjer drugima u svakom pogledu: vladanju, učenju, učešću u omladinskim .organizacijama, sportu, političkom osposobljavanju. Od nje se vrlo mnogo očekivalo, pa je radi toga njena smrt duboko pogodila kako omladinu, tako i sve građane našeg grada.

Radi toga se na. njenom sprovodu 5. rujna okupilo ogromno mnoštvo kako omladinaca tako i građana i predstavnika svih društvenih i masovnih organizacija. Na sprovodu, u veličanstvenoj, za Viroviticu neviđenoj povorci, bilo je preko 60 vijenaca, uz stotine buketa prirodnog cvijeća. Počasnu stražu uz lijes u sprovodu činili su članovi R. K. "Lokomotiva", omladinke i oficiri JNA, odajući priznanje omladinki, koja je pala vršeći svoju dužnost i osposobljavajući se za odbranu, domovine. Toplim riječima oprostili su se od drage nam Ljerke u ime Narodne omladine kotara i grada Virovitice, član Omladinskog komiteta gimnazije, drug Golubović Mihailo, u ime Kotarskog komiteta SKH i Socijalističkog saveza drug Nikola Bosanac, u ime sportskih organizacija Virovitice drug Josip Echart, a ispred njene osnovne organizacije SKH drug Đuka Profuntar.

Na svečanoj sahrani drug Echart je istakao odluku njenog Rukometnog kluba "Lokomotiva", u kojem je bila najvredniji član, da je Uprava kluba odlučila da svake godine u rujnu održava u njen spomen veliki rukometni turnir, na kojem će sudjelovati najbolje ekipe naše domovine, a taj turnir nosit će njeno ime, kao znak priznanja njenom zalaganju za postignute uspjehe ovog kluba.

Primjer ove neustrašive omladinke govori nam o velikoj svijesti naše omladine, koja neumorno ide naprijed u svojem osposobljavanju kako u nauci, tako i u političkom, društvenom, sportskom i kulturnom radu.

Preslika tiska 1...
Preslika tiska 2...


Osnovan Aero-klub u Virovitici

Virovitički list, broj 59, od 18.12.1954. godine

Na osnivačkoj skupštini, kojoj je osim predstavnika zrakoplovnog saveza Hrvatske druga Dobrinića, predsjednika NO gradske općine druga Trebera, sekretara gradskog komiteta SKJ druga Mikolčić Franje, jednog od naših najboljih padobranaca druga Vampovac Slavka, koji je u nekoliko navrata učestvovao u našoj nacionalnoj ekipi na svjetskim prvenstvima i raznim takmičenjima u inozemstvu, te načelnika predvojničke obuke za grad i kotar Viroviticu, majora Steve Radlovića, prisustvovao veliki broj omladine, oformljen je Aero-klub u čijem će sastavu djelovati modelarska, jedriličarska i padobranska sekcija.



Na samom početku skupštine učesnici su jednom minutom šutnje odali počast Ljerki Lokmer, koja je tragično poginula u ovoj godini prilikom izvađanja padobranskog skoka.
O značaju Aero-kluba i njegovog djelovanja uopće, o njegovoj važnosti za jačanje obranbene moći naše zemlje i pripremi kadrova za našu Armiju, govorio je delegat zrakoplovnog saveza Hrvatske drug Dobrinić. On je u nekoliko riječi prikazao rad nedavno osnovanih Aero klubova u Čakovcu i Varaždinu, gdje je naročito došla do izražaja samoinicijativa članova. Veliku pomoć u izgradnji hangara, koji se može ubrojiti medu najveće u zemlji, pružio je Aero-klubu i Socijalistički savez radnog naroda u zajednici sa ostalim masovnim i društvenim organizacijama. Za dosadašnje uspjehe. Aero-klub u Čakovcu je dobio na dar od Zrakoplovnog saveza Hrvatske školski avion tipa PO za vuču jedrilica i obučavanje padobranaca, kao i dvije jedrilice domaće konstrukcije. O jedrilicama domaće konstrukcije i izrade, bilo je dosta govora u domaćoj i stranoj štampi. Za ilustraciju neka posluži činjenica, da je na ovogodišnjem prvenstvu svijeta u Engleskoj, jugoslavenska jedrilica tipa "Košava", kojom su upravljali naši pozirati jedriličari Komac i Rein, osvojila prvo mjesto i donijela našoj zemlji veliko priznanje. Slična je situacija i u Varaždinu, gdje je nastupom zimskih mjeseci pokrenut društveni rad. U klubskim prostorijama, koje su otvorene svakoga dana od 6-9 sati, omladina kao i svi ljubitelji jedriličarstva, modelarstva, padobranstva i drugih zrakoplovnih grana imaju prilike da se preko štampe i solidno uređene knjižnice, upoznaju sa najnovijim dostignućima na području zrakoplovne tehnike i zrakoplovstva uopće. Osim toga omladina posvećuje veliku pažnju i teoretskom uzdizanju (padobranci) kao i praktičnom radu na izradi modela.
U diskusiji je nakon izlaganja druga Dobrinića, uzelo učešća nekoliko učesnika, koji su istakli dosadašnje uspjehe ovogodišnjeg padobranskog tečaja sa željom, da njegovi polaznici i nadalje u okviru novoosnovanog Aero-kluba, nastave sa plodnim radom i obuhvate još više omladince, u kojima će naša Armija dobiti iskusne i stručne kadrove.

Na skupštini je odlučeno da se za materijalnu pomoć klub obrati NO grada i kotara, kao i Zrakoplovnom savezu Hrvatske, dok bi se pitanje prostorija riješilo u zajednici sa Narodnom tehnikom.
Tokom zimskih mjeseci održati će se u Virovitici početnički tečaj modelarstva, na koji će društvo osim i rukovodioca sekcije druga Ištvanovića, pozvati i jednog stručnog nastavnika iz Zagreba. Predloženo je, da se održi i posebni tečaj sa nastavnicima, kako bi se modelarstvo okviru ručnog rada odvijalo i na školama. Padobranci bi preko zime posvetili veću pažnju teoretskom uzdizanju, dok bi se tokom proljeća slijedeće godine održao padobranski tečaj sa praktičnom nastavom na terenu. Odlučeno je nadalje, da se u cilju popularizacije pojedinih zrakoplovnih sekcija, održe u Virovitici prigodna predavanja uz prikaz pojedinih filmova iz oblasti zrakoplovstva. Klub će se predplatiti na odgovarajuću štampu i časopise, a u slijedećoj godini poslati nekoliko omladinaca na jedriličarski tečaj u saveznu jedriličarsku školu u Vršcu. Predloženo je, da se već tokom mjeseca prosinca i siječnja pristupi upisu članova u Aero-klub i oforme sekcije modelara pri školama. Na skupštini je izabran i upravni odbor na čelu sa Nikolom Bačićem, službenikom KZPS, dok su za ostale članove izabrani: Treber Josip za potpredsjednika, Borjanović Milan za tajnika i Paulin Dubravko za blagajnika. Za članove upravnog odbora i rukovodioce pojedinih sekcija su izabrani potpukovnik JNA Tesia Savo, major JNA Radlović Stevo, ing. Heincl Julije, Horvat Oskar, Ištvanović Ferdo i Vampovac Josip. Za počasnog predsjednika kluba izabran je drug Lokmer Zvonko.
U ime novoizabranog upravnog odbora drug Bačić je dao svečano obećanje, da će isti poduzeti sve potrebno kako bi klub u svom budućem radu postigao dobre rezultate i opravdao iskazano povjerenje članstva. Govoreći o ulozi Aero-kluba, on je između ostalog rekao: "Zrakoplovstvo je tražilo žrtve i njih će i ubuduće biti, ali to ne smije i ne može biti zapreka za naš rad, već podstrek za uspješno ovladanje tehnikom i potrebnom stručnom spremom, koja će u slučaju potrebe korisno poslužiti za odbranu naše domovine".
Upravni odbor će na svom prvom sastanku donijeti program rada za slijedeću godinu.

Preslika tiska...

 


Copyright © All rights reserved 2005, AEROKLUB Virovitica
designed & developed by Matej Sudar | technical support by