Okupljanje u 8h ispred OŠ IBM, danas u rasporedu praktična terenska nastava vitlo u Baranji. Stižemo na lokaciju terenske nastave oko 10h, mjesto okupljanja birtija Mustang, Karanac. Ubrzo stiže naš domaćin Goran sa vitlom i ekipa iz Zagreba, konobarica čoki lanj (mađarski: čokoladna dekla) poslužuje, čaj, kavu, čaj+rakiju. Stižemo oko 11h na mjesto vitlanja, raskršće prašnjavih poljskih putova između nepreglednih baranjskih polja. Kreće prva serija, Goran nas neumorno izvlači na cca 500m, svaka mu dala vode sa bunara. Manje više curiona. I onda pred drugu seriju na beskrajnom plavom nebu počinju pupati kumulusi, biće nešto, kreće 2 serija. Ima nešto slično u paraglidingu kao i u ruletu, dok se kolo zavrti kuglica skakuće sa polja na polje pa kako kome, nekom dobitak, nekom curiona, nekom produžena curiona do najbliže birtije. Otkačujem se na 500m pa niz vjetar u nekoj nuli +/- prema najbližem kumulusu ali ćorak, biće bar do blizu birtije. Slijećem na oranje 200m do ceste pa još 100 po cesti do birtije. Javlja se Štefanec na stanicu:
– Ima li koga?
– Boro tu, reci!
– Prešao sam Dravu, na 2000 sam!
– Gdje si krenuo?
– Doma!
– Ajde, ajde, samo gonjaj!
Krilo u ruža pa na rame, kao neko strašilo u šarenim bojama tabanam preko oranja do spasenja ili ti birtije. Skupljanje u birtiji, uz pivo i letačke mudrolije. Vura je treba krenut doma, pokupit preletaše uz put. Sve u svemu lijep letački dan, novi teren, novo iskustvo. E da, Baranja : Boro 1:0, više sreće drugi put.
Tekst: Boris K.
